nedjelja, 19. travnja 2015.

TAMBURASKI HARDCORE (TRBUHOM ZA KRUHOM STYLE)

Sve je to zanimljivo imat hc bend,divljat po bini,kreveljit se u spotovima al nema para od toga,tojest mozda ima al onda to vise nije hardcore vec prodaja vlastitog karatkera za pare,dosta licemjerno,nije moj stil,no ipak prazni djepovi zvali su upomoc a ja sam morao smislit i neki put za sebe koji ce drzati vodu na duze staze.Krenio sam u autoprocjenu i shvatio da trebam grebati u smjeru koji ima veze sa glazbom ali ne ovom koju sam do sada stvarao,vise prizemni stil,ono sto ljudi u drzavi u kojoj zivim mogu razumjeti.Brzo mi je doslo prosvjetljenje,treba lupat u tambure tu ima para garant!!!
 Jos mi je taman falio i zub u to vrijeme pa sam se taman uklapao u to ruralno okruzenje.Nije mi dugo trebalo da se saberem i skupim sve sta mi je potrebno za rad.Kako sam po prirodi ocigledno mazohist odlucio sam se na najveci instrument-berdu/begesh.Gledajuci po netu cijene shvatio sam da instrument moram nabavit na Bugarski nacin i tkao jednom prilikom dok sam sa curom bio na moru odlucih se probauljat po okolnim ulicama kampa u kojem smo prebivali.Paznju mi je privukao jedan puteljak izmedju dvije kuce koji je izgledao kao dio iz Zelde pa odlucih utazit zantizelju da provjerim sta je na kraju tog puta.Na zavrsetku staze ugledao sam neku malu kamenu kucicu samo sa jednim prozorom i vratima:Odlucih pogledat kroz prozor i nagadjate sta sam vidio-instrument koji sam trebao-berdu!
Vratio sam se do kampa po vilicu sa idejom da cu nekako procackati kapiju,otvoriti vrata i pomesti instrument.Nisam covjek koji gleda puno filmova al ta ideja je bila suvise glupa u samom startu no trebao sam od necega poceti.Nakon kratkog cackanja po bravi vec me pocela hvatat nervoza jer sto se duze zadrzavas na mjestu u takvoj radnji sve je vjerovatnije da ce sve krenuti niz kurac ubrzo.Kad su mi zivci napokon podivljali bacio sam tu vilicu,uhvatio cvrsto kvaku i povukao zivotinjski.Rezultat je bio-iscupana vrata iz sarki,instrument na dohvat ruke.Trebalo je smisliti kako ga prebaciti sa jednog dijela zemlje na drugi uz otezavajucu okolnost da nisam imao nikakav auto pri ruci.Trceci sa tom gromadom od instrumenta ustopirao sam nekog vozaca kombija iz pekare koji je igrom slucaja imao prazan prtljaznik te mi pomogao ubacit berdu odozada i odvezao me do kolodvora.Na kolodvoru sam izgledo ko budala,tri puta losije nego u ovoj nosnji.Dres od Brazila fake naravno,sav prasnjav i mastan od tog instrumenta koji ocigledno netko nije dugo koristio,totalna ciganija.Nakon sat vremena cekanja na kolodvoru docekao sam bus za Osijek,spakovao berdu u teretni dio busa,platio kartu u to ime i nazvao staru kod kuce da u noci pokupi instrument sa kolodvora sto je stara i ucinila.

Za daljnji napredak valjalo je pronaci ekipu sa kojom cu lupetat te jednolicne pjesmice pa sam srecu odlucio potraziti u Sokackoj grani,takoreci lokalnom KUD-u.S obzirom da se u tom KUD-u nije cijenio sviracki kadar prije nego sto sam krocio u prostorije saznao sam da se tamo sviraci izmjenjuju ko carape-Izvrsna prilika za mene ciganina da se uvalim.Nije mi ni tu dugo trebalo da sklopim ekipu i zarada je mogla krenuti.Prvo smo se poceli ubacivati svuda za mizerne novce i stvar je polako krenula.Odradili smo poneke svirke po Osijeku i okolici pod imenom Siroka dusa a ljudima se pocelo svidjati s obzirom da sam cupao citav bend jebenim trudom i znanjem.Otkud znanjem?Pa otuda sto sam svaki dan 5 sati svirao na trgu te pjesme na akustari a popodne po 6 sati dnevno vjezbao divljacki te pjesme da mi sto prije udju u uho i kao slag na sve tostalno vjezbao glas sukladno gledajuci tutorijale na youtube-u o pjevanju.Sukladno sa bendom morali smo odradjivati i nastupe za Sokacku granu,uposlili me tolko da nisam stigo prdnit od svirke i probi i sranja.
Bugarska skupstina trpila je tako sto je cak jedan koncert morala odradit bez mene (doduse u vlastitom atomcu u kojem imamo probe) jer je novac jebiga ipak bio trenutno prioritet s obzirom da sam u uzlaznoj putanji u tom svemu. Sokacka grana me natjerala da vidim svu silu tamburaskog zivota i ono "kako su nasi starili radili" gurajuci me na sve moguce svirke i skupove tih KUD-ova.Zavrsio sam tako  na Djakovackim vezovima,u Backom monostru,po Bilju,Ladislavcima i kojekuda a meni se to vec pocinjalo gaditi s obzirom da me neveseli prvo hodat kroz cijelo selo ili grad svirajuci taj sarkofag od glazbala,nakon toga opet svirati ozvucen na bini dok KUD plese svoje koreografije i onda poslje lapinjat na zderacini i pijacini do kasnih vecernjih sati usputno svirajuci i po ulici kako se kome digne kurac,jebes ti to sve,mozda ti ljudi to vole pa rade iz duse,jebiga ja tako volim hradcore a sve ostalo radim samo za pare i to je to.Citavu situaciju objasnio sam upravi KUD-a a oni su me  vrbovali da ostanem cak i placanjem putovnice  kako bi mogao s njima i preko granice ako zatreba.Jebiga ipak imao sam previse obaveza u zivotu mrzio me netko od tamo ili ne.U svakom slucaju jedno zanimljivo iskustvo je to bilo,upoznao sam poneke spaljene osobe nevjerovatnih pogleda na zivot iz moje perspektive,cak sam jednom zaspao na tom begesu usred  probe na par sekundi i jos nisam ni ispao iz ritma jer moras udarat samo a,e,a,e, totalna lakrdija....
Na kraju smo se razisli uz rezanje kroz osmijeh jer im nije lako palo to sto im ode lik koji je  drzo citavu ritmiku pjesme u kakvom takvom redu a mene je zamjenila neka cura obojane kose pola crno pola bijelo koja je bila tek u fazi ucenja osnovnih tonova,jebiga al mene zanimaju pare,nisam ljubitelj finih tonova sta da radim.Nakon mozda godinu dana pukla je i veza u bendu za pare jer imali smo jedan oveci problem.Taj Branko sto je sviro brac nije los covjek i mogo sam se nasmijat sa njim,lud pomalo al zanimljiv lik prije svega,imao je jednu strasnu manu-sazaljenje nad retardima. Umjesto da okrene glavu u drugom smjeru on je prigrlio dva retardica u bend koji su presudili:jedan je bio totalno retardiran bez ikakvog talenta i smisla za ista,bez unutarnje ravnoteze opcenito a drugi je bio skrto smece  i citav koncept manjka samopostovanja doveo nas je do ruba sloma jer je i tu prestalo sve biti zanimljivo s obzirom da smo se trosili ko budale za minimalne novce i to ne zato sto su drugi tako trazili vec smo im se mi dobrovoljno davali tako da sam se nakon svake svirke kad sam dosao kuci osjecao kao kurva koju je neko jebao cijelu noc za nekih 500 kuna.Dosta sam cesto prekidao svirke u pola jer mi je neki pavijan totalno razjebo zivce svojim seljackim ponasanjem pa umjesto da mu razjebem facu najmanje sto sam mogao ucinti je ugasiti im zabavu sto se naravno nije svidjelo ostatku benda pa sam vjerovatno postao omrzen i medju njima.Jednom prilikom sam morao stisnuti sake u malj i nokautirati neku svinju glupu koja nam je jebala mater izmedju svake pjesme.Lik je pao ko pijani hrcak i poceo krkljati krv kroz nos a onda kad se malo umio i oporavio vratio se nazad u ekipu i nastavio plesat.Meni to jebiga netreba,ponekad smo i dobili neke solidne novce al uvijek je bilo na kraju lose za moj duh,davilo me to sa svih strana i odlucio sam se jednostavno povuci iz toga.
Jebes ti to,moze se i lakse do novca a ne da moram trpiti kojekakve polupismene pavijane kako mi ljepe 50 kuna na tamburu i misle da su me kupili sa tim sitnisem....bolje cu se ja drzati onoga sto znam,cista pumpaona,to je moj svijet,ovdje ocigledno nepripadam kolko god se trudio uc u to sve,usao sam ali sa srecom na licu i olaksanjem izasao jednom zauvijek.
Uskoro sam se vratio na stare staze i ugovorenim intervijuom na radio Mackamama dogovorio sa Ferencom snimanje spota za Bugarsku skupstinu.Znam sa sigurnoscu da su ljudi u tom trenu mislili da je gotovo samnom i nabijacinama,kaze se onaj ko ode iz rock-a u tambure vise se nikad nevrati radi para ali jebiga ja nisam hc svirao radi para,ja sviram da sviram,ne zbog slave,ne da se dokazujem,ja jednostavno volim tvrdo sviranje i tako ce to biti do samog kraja cini se.Uskoro nove radne pobjede Bugarske skupstine....stay tuned.....


Nema komentara:

Objavi komentar