SVIRKE U OXYGENU

Stavio sam ovo pod zbirku jer se suvise puta dogadjalo.Suvise puta smo svaki puta radili kaos do zadnjih granica mada ce to svatko reci pogotovo za svoj bend al ovdje nema subjektivnog dojma,kaos je bila objektivna definicija toga sta se desavalo.Evo odmah na pocetku da jedna slika ovaj puta kaze vise od tisucu rijeci naspram onog slikanja koje je sve govorilo jednu te istu rijec.
Evo recimo ova slika govori da su stvari otisle malo drugacije od onog sta smo mi sebi zamislili.Doduse situaciji je potpomogla i ona luda kuja sto sad zivi u Londonu,Tamara da.Koliko sam ja mogao procitati iz njenih radnji,ona je na nasim svirkama dozivljavala udare hardkor energije koje je osjetila da nisu lazni i koje je morala negdje nekako ispoljiti.Ona je ta koja mi je svukla svu odjecu usred pjesme misleci da ce me mozda tako isprdati i poremetiti mi koncepciju ali kako kazem stvari su uvijek isle sasvim drukcije od predvidjenog.Uostalom neznam za vas ali ja se svog tijela nestidim,tako sam se rodio i ako netko od dostojne publike pozeli gledat golu verziju svega,neka mu,meni nesmeta.....ali zasmetalo je nekome ko mi je dobacio gace jer je sve pocelo poprimat ipak malo retardiran prizvuk.Na stranu ovo skidanje,ono sto se mene bas dojmilo i sto sam primjetio urlajuci u mikrofon je trenutak kad je gorenavedena Tamara uzela onu barsku stolicu metalnu i polomila malog Balica koji mi se uvijek gadio al je bio preslab da ga istucem a ona je bila zensko pa se to nije racunalo.Lijepa predstava bas svaki puta.Jednom prilikom sam se nakon jedno cetvrte pjesme jednostavno ispovracao po podu koji je sazdan od plocica na kojima se to sv epocelo klizati i ljudi su tokom cijelog koncerta padali,sklizali se,brisali tu povracotinu dlanovima o zid,bilo je odvratno,tada smo dobili nesluzbenu titulu najprljavijeg benda ikada.

 Kaos smo radili dosta cesto zahvaljujuci opet Karamanu koji je jedan od rijetkih koji je htjeo imati posla sa nama a sa druge strane znam da mu je citava ta atmosfera grijala dusu hehehe.Ovaj Vugla se pojavio vjerujem samo zato da ispostuje energiju s obzirom da mi je uvijek govorio da mu se gadi to sranje koje svirramo jer je prenadrkano al jebiga sta ti vrijedi tolko tijelo i glava kad si u dusi pickica hehehe.Dok su neki stajali i zgrazali se neki su stajali i uzivali,neki su se divljacki sutali i malo je trenutaka kad nije bilo tvrdih udaraca gdje se moralo izrazito paziti da mi neko nezabije mikrofon u zube usred divljanja.
 Nije bilo lako za izdrzat a neki su podlegli ozljedama zesceg stupnja mada vise zato sto su debili koji nespustaju glavu dok se divlja nego zato sto se prejako divlja,nikad nije prejako....
Sjecam se da smo jednom prilikom toliko divljali da se citava bina pocela ljuljati lijevo desno zajedno sa monitorima koji su bili nabijeni na neke jadne stalke a onaj nesretni Lalic nam je jebao majku i hvato se za glavu ko na nogometnoj utakmici na koju se kladio.U prolazu prema tim monitorima mi se izdero na uho:sredit cu da vise nikada nezasvirate na nijednom metal koncertu hahahha,koja frustracija je to bila covjece.....

 Prava sreca u nesreci je bila sto nikad nije znao namjestiti zvuk barem priblizno da se neraspada sve jer da je znao kladim se da bi citav taj podrum Oxygena otiso u tri picke materine jer ponavljam stvarno je bilo burno.Bilo je nezahvalno svirati i prije i poslije nas jer mi nismo dolazili svirati,mi smo dolazili nemilice divljati a to nam je islo za rukom kao podmazano.repertoar nam je bio pripremljen za postepeno nabrijavanje i onda na cistokrvo divljanje.Izmedju pjesama jebao sam majku i oca svemu sto gmize,leti ili hoda,energija apsolutne frustracije toga gdje jesmo i onoga sto dolazi izlazila je na vidjelo.Trajalo je to godinama a onda je novi gazda dosao i odlucio da nema vise zajebancije,umetnio fini namjestaj i odlucio da ce zivit od jazz svirke no kako sve propada u ovoj mizernoj drzavi propala je i ta ideja a sad prije mozda kojih godinu dana taman prije kompletnog zatvaranja Oxygena odsvirali smo ponovo na istom mjestu 5 godina nakon izbivanja iz kluba i priredili solidnu divljacinu samo jebiga vrijeme se promjenilo,mozda radi line-up-a bendova ili ko zna cega ali vise se moglo vidjeti mobitela u rukama publike nego boca piva.Puder generacija je preuzela stafetu mladosti....bez obzira sto imam vise mladosti i energije od cijele te generacije sada je njihovo vrijeme i sve je nekako mlohavo,dosadno,pickasto i iritantno.Moze se reci da je Oxygen mjesto gdje se Bugarska skupstina izgradila i nakon dosta godina odradila svoj zadnji nastup u prvobitnom jedinstvenom sastavu (bez Marina koji je poceo previse mracit na nas sve pa smo ga u jednom treutku jednoglasno izbacili jer je prevrsio sve mjere pijanog izdrkavanja po ekipi).Poslje te zadnje svirke u Oxygenu drasticne promjene zahvatile su bend a citava slika  ce se saznati nakon jos malo obigravanja oko proslih dogadjaja....vjerujte nije ovo ni pola sta se jos desavalo....